Očigledna i trajna pojava nepropisnog zaustavljanja i parkiranja vozila na cijelom gradskom području, kao i gužve u prometu, pretpostavlja i traži mjere, načine i postupke za njezino rješavanje. Izrazite parkirališne potrebe u pojedinim dijelovima gradova proizlaze iz objektivnih okolnosti koje su uobičajene za sve dijelove Republike Hrvatske i u osnovi su proporcionalne s veličinom naselja, gustoćom stanovanja, stupnjem motorizacije i atraktivnošću centra.

       Problemi nastali zbog izrazitog nesrazmjera između zahtjeva za parkirališnim mjestima i raspoloživih parkirališnih kapaciteta ima šire posljedice na kvalitetu života u urbanim sredinama. Niz problema od devastacije izvanparkirališnog prostora do smanjenja protočnosti prometa koji stvara često i nepotrebne dodatne gužve u prometu, direktno utječe na kvalitetu života u naseljima. Svakodnevnica pokazuje da vozači u središnjim dijelovima naselja parkiraju svoja vozila na uličnim prostorima (propisno ili nepropisno) sve dok postoji i jedno takvo slobodno mjesto, a tek potom se odlučuju za parkiranje na zatvorenim parkiralištima ili u parkirnim garažama. Razlog takvom ponašanju je neadekvatna prekršajna politika s jedne strane i navike, odnosno konformizam vozača s druge strane.

       Dosada su poslovi upravljanja prometom, nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila i izdavanja naredbi za premještanje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila bili u isključivoj nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova. Podaci za 2009. godinu, na području cijele države, a koji se tiče broja poduzetih mjera od strane službenika prometne policije po nepropisnom zaustavljanju i parkiranju vozila, iznose 80.669 mjera. To u ukupnoj količini poduzetih mjera prometne policije čini svega 10,2%. Taj je broj smanjen u odnosu na 2008. godinu za 6.000 poduzetih mjera, te je za predpostaviti da će i ubuduće postojati tendencija opadanja poduzetih mjera od strane službenika prometne policije. Razlog tome je usmjeravanje rada službenika prometne policije na detektiranje i suzbijanje prekršaja kojim se ugrožava sigurnost prometa. Za usporedbu, podaci za 2009. godinu, na području cijele države, govore da je kod nadzora nepropisne brzine poduzeto 210.146 mjera sankcioniranja, što u ukupnoj količini iznosi preko 26% (za razliku od 10,2% za sankcioniranje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila). Iz ovih podataka vidljivo je da se djelovanje policijskih službenika usmjerava na „teže“ prekršaje, a smanjuje rad po „lakšim“ prekršajima u koje spada i nepropisno zaustavljanje i parkiranje vozila.

       Podatak koji povećava opravdanost ustrojavanja službe Prometno redarstvo na područjima lokalnih samouprava je broj policajaca koji u Europskoj uniji u prosjeku iznosi 1-2 policajca na 1.000 stanovnika. Ovaj „standard“ Republika Hrvatska već sada ispunjava i stoga nije za očekivati promjenu sadašnjeg stanja, odnosno povećanje broja djelatnika policije.

       Iz tog je razloga hrvatsko zakonodavstvo temeljem odredbi Zakona o sigurnosi prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008.) omogućilo jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, da pod određenim propisanim uvjetima, uređuju promet na svojem području.


Tako je služba Prometno redarstvo dobila ovlaštenje da u sklopu lokalne uprave obavlja poslove:

• Upravljanja prometom
  
  
• Nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila
  
  
• Premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila
  

       Nadležna tijela lokalnih uprava svojom odlukom o uvođenju i uređenju službe Prometno redarstvo, mogu učinti veliki doprinos u kvaliteti odvijanja prometa na svom području, te spriječiti urbanu devastaciju kulturne i povijesne baštine, kao i prostora općenito. Bez učinkovite prekršajne politike lokalne uprave neće biti riješen problem devastacije izvanparkirališnog prostora, pa će u suprotnom ugođaj, boravak i kretanje tim područjem s vremenom poprimati sve nakaradnije i nezgrapnije uvjete. Opravdanost uvođenja službe Prometno redarstvo ne može se prosuđivati samo s ekonomske, već i sa socijalne strane. Za građane, gledajući u ekonomskom smislu, a poštujući socijalnu komponentu, sustav mora biti jasan, umjeren i opravdan.